Pre iznošenja na tržište plodovi jabuke mogu se čuvati u svežem stanju kraće ili duže vreme. To je posebno važno i neophodno kod plodova zimskih sorti koji svoju potpunu zrelost ne mogu postići
na stablu do vremena berbe, pa se moraju čuvati do sazrevanja.
Osim toga čuvanje omogućuje i druge koristi: omogućuje ravnomerniju raspodelu, dugotrajniju i veću potrošnju svežih plodova, kao i povoljnije cene distribucije svežeg voća. Samim tim veoma je značajno da se jesenje, pa donekle i letnje sorte čuvaju u svežem stanju što je moguće duže, što se najbolje postiže u hladnjačama, pogotovo u doziranim vrednostima kiseonika i CO2.
Samo održavanje plodova praćeno je određenim biohemijskim procesima koji su najviše uslovljeni činiocima sredine i temperaturom. Sa višim temperaturama ovi procesi su intenzivniji, dok na temperaturi oko 0ºC oni se značajno usporavaju. Ne mogu potpuno da prestanu, tako da i na najoptimalnijim temperaturama šećer i organske kiseline se troše iz plodova, što uslovljava i određene gubitke.
Dužina čuvanja plodova zavisi od više činilaca, a najznačajniji su:
– Osobine sorte – I pored istovetnih uslova gajenja kod raznih sorti neujednačena je trajnost plodova u svežem stanju. Najkraće se mogu čuvati plodovi ranih, a najduže poznih sorti. Takođe, najbolje čuvanje imaju plodovi sa debljom i kompaktnom kutikulom pokožice, prekriveni voštanom skramicom i pepeljkom i retkim, zatvorenim stomama. Neki plodovi, kao kod sorte budimka na povređenim mestima mogu obrazovati tzv. suvu fleku čije ćelije su plutastog karaktera. Neke sorte čiji plodovi imaju bolje održavanje u svežem stanju (prema ispitivanjima Bebića) su: njuton žuti; ontario; vajnasep; šampanjka; kolačara; šumatovka, kožara.
– Stepen zrelosti plodova – Ako su plodovi zreliji, utoliko su i ograničenije trajašnosti. To ne znači da se oni mogu duže održavati u svežem stanju, ukoliko su zeleniji. Plodovi koji duže ostaju na stablu sa kasnijim sazrevanjem imaju dužu trajašnost, osim kod manje poznih zimskih sorti.
– Krupnoća plodova – Kod istih sorti najsitniji i najkrupniji plodovi imaju znatno kraću trajašnost. Najduže čuvanje imaju plodovi srednje krupnoće.
– Metod i vreme branja plodova – Osnovni preduslov dužeg čuvanja plodova je pažljivo branje, uz izbegavanje svakog povređivanja tkiva i voštane skramice i pepeljka. Obrani plodovi trebalo bi da imaju peteljke, da berba nije obavljena po velikoj vrućini, niti po isuviše vlažnom vremenu, uz pravovremeno obavljenu zaštitu protiv truleži. Obrani plodovi ne smeju biti predugo na višim temperaturama, već bi ih trebalo što pre uneti na predhlađenje i u skladišta sa kontrolisanom atmosferom.
Autor: Mr Branko Tanasković
psss.rs