U poređenju sa nekim drugim neophodnim elementima, nedostatak azota se veoma brzo uočava kod većine povrtarskih vrsta. U uslovima nedostatka azota
nadzemni deo se slabije razvija, bujnost biljaka je manja, stablo je kraće i tanje, listovi su manji, često tanji i uži, a usled smanjene sinteze i ubrzane razgradnje hlorofila, u početku svetlozelene, a kasnije žute boje.
Zbog intenzivnog premeštanja azota iz starijih u mlađe listove, znaci nedostatka se prvo pojavljuju na donjim listovima. Usled nakupljanja ugljenih hidrata u listovima, neretko, lisna drška i lisni nervi imaju crvenkastu boju. Listovi prevremeno opadaju i to prvo donji listovi, usled čega se vegetacija prevremeno završava, često već sredinom vegetacije.
Obrazovanje i zametanje plodova je slabije, što se nepovoljno odražava na visinu prinosa i kvalitet proizvoda. U uslovima nedostatka azota plodovi se prevremeno oboje i čvrsti su. U slučaju ekstremnog nedostatka azota može doći i do odumiranja delova biljaka.
Na korenov sistem nedostatak azota deluje drugačije, nego na nadzemne organe. U uslovima nedostatka azota korenov sistem je duži, ali se slabije grana, tako da je ukupna masa korena i pored veće dužine manja.
Do pojave akutnog nedostatka azota, pre svega, može doći na peskovitim, šljunkovitim, skeletnim i glinovitim zemljištima siromašnim u organskoj materiji.
Znaci nedostatka azota kod pojedinih povrtarskih vrsta su donekle specifični.
U uslovima nedostatka azota salata značajno izostaje u porastu i često ne obrazuje glavicu. Listovi su žuto-zelene boje. Stariji listovi postaju mrke boje i prevremeno odumiru. Kod nekih sorata stariji listovi poprimaju purpurno mrku boju.
Celer ima patuljast rast i svetlozelene listove. Stariji listovi prevremeno postaju žuti, gube turgor i odumiru. U uslovima nedovoljne obezbeđenosti azotom glavice luka su manje, listovi stoje uspravno, svetlozelene su boje i od vrha postepeno odumiru.
Mrkva ima tanke lisne drške. Mlađi listovi su zelene boje, a stariji žute do crvenkaste boje i prevremeno odumiru. Porast je znatno smanjen.
Stablo paradajza je tanko, ima izrazito uspravan polozaj i s vremenom poprima purpurnu boju. Listovi su manji u početku svetlozelene, a kasnije mrke boje i prevremeno opadaju. Cvetovi, takođe, često prevremeno opadaju. Mladi plodovi dugo ostaju svetlozeleni, kasnije su intenzivno crveno obojeni.
Stablo krastavca je tanko. Listovi su svetlozelene boje, naročito stariji.
Kupusnjače zaostaju u porastu. Mladi listovi su od svetlozelene do svetloplave boje. Stariji listovi su žuto-oranž, crvenkasto do crvenkastoljubičaste boje i prevremeno odumiru.
Boranija veoma zaostaje u porastu. Mladi listovi su svetlozelene boje, a stariji žućkaste. Stablo i lisne drške s vremenom postaju crvenkasti.
Autor: Slavica Kodžopeljić, dipl. inž. ratarstva
psss.rs