Svinja kao domaća životinja koja ne trpi improvizacije, uglavnom se
drži u zatvorenim objektima u kojima je moguće ostvariti optimalne uslove mikroklimata. Samo u uslovima optimalne temperature, vlažnosti vazduha i provetrenosti objekta, ona može da iskaže svoj genetski potencijal, koji se ogleda u prirastu i konverziji hrane, jer cilj je što jeftinija proizvodnja mesa.
U svinjarskoj proizvodnji imamo najviše različitih kategorija, koje iziskuju svaka za sebe određene uslove mikroklimata.
Prasilište je segment u proizvodnji koji je najzahtevniji. U boksu za prašenje na nekoj površini od 3,5-4 m2 imamo dve potpuno različite kategorije. Jedno su krmače, koje po pitanju temperature imaju optimalni zahtev od oko 20 °C. To im omogućava da u toku laktacije uzimaju dovoljnu količinu hrane radi produkcije mleka potrebnog za odgoj prasadi. Na drugoj strani imamo prasad koja se rađaju bez mogućnosti termoregulacije, pa im je u startu potrebno obezbediti temperaturu od 30-32 °C. To se sada obezbeđuje grejnim pločama, raznim grejalicama ili infracrvenim lampama. U boksovima za prašenje koji imaju pun pod, deo toplote (10 °C), može se nadoknaditi i prostirkom od slame. Vlažnost vazduha koja je potrebna nalazi se u granicama od 60-70 %. Svako odstupanje od ovih normativa može se odraziti na zdravstveno stanje životinja.
Sledeća faza je odgoj prasadi, gde dolaze zalučena prasad iz prasilišta. To su grla težine 8-9 kg, koja u prvoj fazi imaju zahtev od 26 °C i na kraju ove faze sa ostvarenih oko 25 kg telesne mase, postupno do temperature od 20-22 °C. Na farmama koje nemaju koncipirane objekte, po sistemu sve unutra – sve napolje, javlja se problem održavanja optimalne temperature. Optimalna vlažnost vazduha i u ovoj fazi je od 60-70 %.
Tovljenici, nazimice, krmače i nerasti imaju malo veći prag tolerancije kada su u pitanju temperature u objektu, tako da se može reći da ona može da varira od 16-25 °C. Svako odstupanje od ovih normativa utiče na proizvodnju. Ekstremna odstupanja najčešće dovode do oboljenja, a ona manja na ekonomiku proizvodnje, koja u prvi mah nije primetna.
Mali farmeri koji raspolažu neadekvatnim objektima, a često se sporadično bave ovom proizvodnjom, prave najčešće grešku u zimskom periodu. Tada pokušavaju da temperaturu nadoknade ne dogrevanjem, nego zatvaranjem svih otvora na objektu, čime se stvara kondenz i povećava vlažnost vazduha, a i zagađenje amonijakom. Ovo sigurno rezultira pojavom oboljenja, koja pored negativnog ekonomskog efekta imaju nekad i smrtonosne posledice. Moj savet je bolje da im je malo i hladno, a da je suvo.
Savremene farme koje se sada grade, imaju sofisticiranu opremu za regulisanje mikroklimata, tako da se faktor čovek eliminiše. Ta oprema je izuzetno skupa, ali u zemljama sa stabilnim tržištem svinja i svinjskog mesa ona je odplativa u razumnom vremenskom roku.
Predrag Popov, savetodavac
Zrenjanin