Biljni pokrivač deluje povoljno na ublažavanje erozije svojim nadzemnim organima tako što smanjuje energiju vode, a svojim podzemnim organima
povećava koheziju tla.
Po sposobnosti zaštite od erozije ratarske biljke možemo svrstati u četiri grupe:
1.) Usevi sa vrlo dobrom zaštitom: višegodišnje trave i višegodišnje leguminoze (lucerka, detelina, zvezdan i sl.)
2.) Usevi sa dobrom zaštitom – pšenica, ječam, ovas, proso, sudanska trava, itd.
3.) Usevi sa umerenom zaštitom – jednogodišnje leguminoze (grašak, bob, soja, pasulj)
4.) Usevi sa malom zaštitom – kukuruz, suncokret, krompir, šećerna repa.
Ukoliko se za zaštitu od erozije izaberu okopavine treba imati u vidu da je kod jednogodišnjih useva najrizičniji period od trenutka kada se zemljište pripremi za setvu pa sve do momenta formiranja useva, kada korenje formiranih useva drži zemljište sjedinjeno. Ovaj kritičan period treba da bude što kraći i ne sme da se podudara sa periodima velikih kiša.
Kada se sadnja odnosno setva vrši na dobro usitnjenom i pripremljenom zemljištu, treba je obaviti u roku od 10 dana. U slučaju pojave jake kiše, u momentu pre sadnje, a nakon što je urađena predsetvena obrada zemljišta, treba izvršiti sadnju ili setvu čim se zemljište osuši u dovoljnoj meri da bi mehanizacija mogla da se koristi bez opasnosti po oštećenje strukture zemljišta.
Nakon žetve ili skidanja ratarskih useva sa parcele, oranice treba zaštititi od erozije na jedan od sledećih načina: ostavljanjem strništa, grubom obradom zemljišta (npr. oranje, tanjiranje, itd.) ili sadnjom, odnosno, setvom narednog ili pokrovnog useva.
Autor: Milica Popadić, dipl. inž.
psss.rs
