Претрага
Претрага

Izimljavanje pčelinjih zajednica

Izimljavanje pčelinjih zajednica podrazumeva čitav niz mera i postupaka koji se provode na pčelinjaku krajem zime i početkom proleća. Pčelarski teoretičari su od izimljavanja pčelinjih...

Dezinfekcija vapnom 2
Galenika

Izimljavanje pčelinjih zajednica podrazumeva čitav niz mera i postupaka koji se provode na pčelinjaku krajem zime i početkom proleća.

Pčelarski teoretičari su od izimljavanja pčelinjih zajednica napravili čitavu jednu malu nauku. Često je to jedna posebna tema na predavanjima za pčelare. To bi bilo veoma dobro, samo da se na taj način ne šire opasne pčelarske zablude. Preporučuju se mere i postupci koji su suvišni i odavno prevaziđeni i napušteni u pčelarskoj praksi u zemljama sa naprednim pčelarstvom. U čitavoj pčelarskoj teoriji i praksi, kod nas, najviše je zabluda baš u ovoj oblasti.

Osvrnuću se ovom prilikom, samo na dve.

Pčelarima se preporučuje kao neophodna mera da tokom zime, pre pročisnog leta pčela, ispred košnica naprave prostirku od sena ili slame. Kaže se da je to potrebno uraditi da bi se spasile pčele koje nakon pročisnog leta i uobičajenih izletanja krajem zime i početkom proleća ne uspeju ući u košnicu, nego padnu ispred košnice. Ako je sneg ili je još hladno te pčele će se podhladiti, ukočiti i uginuti. Ako pčelari naprave prostirku od sena ili slame ispred košnica deo tih pčela će prikupiti snagu i uspeti da se vrati u košnicu. Smatra se da se, na ovaj način, sprečava brojčano slabljenje pčelinjih zajednica i time olakšava njihovo zimovanje i rani prolećni razvoj. Gledano na taj način, ovaj postupak zaista, izgleda kao dobro i korisno rešenje. Ali, da li je baš tako?

Da analiziramo.

Prvo da vidimo, kako je priroda koju često podcenjujemo, rešila ovaj problem?

Znamo da pčelama u prirodi niko ne pomaže da prežive. Tim pčelama niko ne pravi prostirku ispred leta. Ispred ulaza u pčelinja gnezda u prirodi mogu se, takođe, naći pčele koje nisu uspele da se vrate u gnezdo, pale su na zemlju, podhladile se, ukočile i uginule. Činjenica je da taj gubitak pčela ne utiče značajno na zimovanje i rani proletni razvoj pčelinjih zajednica u divljini. U prirodi ništa nije slučajno, pa se može zaključiti da je priroda, kroz svoj savršeni mehanizam, odredila da te pčele ne treba da se vrate u pčelinje gnezdo.

Drugim rečima, korisno je i dobro da se te pčele ne vrate u zajednicu. Zašto? Tokom zime, na pročisnom letu pčela, činjenica je da se jedne pčele bez problema vrate u košnicu, a druge pčele padnu ispred košnice i ne mogu da lete.

Nameće se pitanje: U čemu je razlika između njih?

Odgovor je jednostavan. Zdrave pčele se bez problema vrate u košnicu, a bolesne pčele su iznemogle zbog bolesti i ne mogu da se vrate u košnicu. Njihovo uginuće van košnice predstavlja prirodni mehanizam kojim se zajednica brani od širenja zaraze.

Pčelari koji su imali nozemozu na svom pčelinjaku znaju da se u proleće na zemlji ispred košnica mogu videti pčele koje ne mogu da lete, nego pužu unaokolo. Te su pčele bolesne i predstavljaju izvor zaraze. Znači, ako bolesnim pčelama pomognemo da se vrate u košnicu omogućili smo širenje zaraze i narušili prirodni mehanizam odbrane od bolesti.

Može se zaključiti da je prostirka ispred košnica ne samo nepotrebna, nego i štetna po zdravlje pčelinje zajednice. Ove tvrdnje je veoma lako proveriti. Treba samo mrtve pčele ispred leta pokupiti i poslati u Veterinarski institut na kontrolu.

Na sreću, nema mnogo pčelara koji stavljaju prostirku ispred košnica, ali se ona i dalje propagira. Odgovornost za širenje ove zablude među pčelarima početnicima imaju predavači koji uporno, bez kritičkog osvrta, ponavljaju da je to neophodan i koristan postupak.

Umesto stavljanja prostirke ispred leta dobro bi bilo, prostor ispred i oko košnica posuti živim krečom (vapnom) kao meru dezinfekcije pčelinjaka u cilju prevencije bolesti i očuvanja zdravlja pčelinjih zajednica.

Higijensko pojilo za pčele

Druga zabluda je vezana za aktiviranje higijenskog pojila na pčelinjaku. Preporučuje se da se to uradi što je ranije moguće. Nesporna je činjenica da pčelama treba obezbediti čistu vodu čim počnu aktivnije da izleću.

Međutim, niko od predavača i pisaca na tu temu ne govori o tome da li je u tom periodu dovoljno samo to da voda bude higijenski ispravna. Treba reći da navedena preporuka nije potpuna i da kao takva može da donese više štete nego koristi. Zašto?

U rano proljeće, kad se temperatura noću spušta ispod nule, a dnevna omogućava izletanje pčelama, često se desi da se voda u higijenskom pojilu za pčele veoma rashladi ili zaledi. Poznato je da se vazduh zagreva brže od vode. Temperatura vazduha tokom dana omogućava pčelama da lete, ali je temperatura vode u pojilu dosta niža od temperature vazduha.

Pčelar je učinio sve da navikne pčele da posećuju pojilo, ali da li im je tako pomogao?

Kad pčele uzmu hladnu vodu, njihovo telo se rashladi, ukoče se i uginu, bez obzira što je temperatura vazduha relativno povoljna za pčele. Pojilo sa hladnom vodom u rano proleće je način da pomognemo dodatno slabljenje pčelinjih zajednica, u trenutku kad su one brojčano najslabije.

Dakle, kad se preporučuje rano aktiviranje pojila za pčele mora se naglasiti da ono mora biti pojilo sa toplom vodom. Temperatura vode treba biti od 15 ºC do 17 ºC.

Konstrukcijska rešenja ovih pojila su veoma prosta. Potrebno je imati samo odgovarajući grejač i termostat.

Evidentno je da se naša pčelarska praksa u mnogome razilazi sa pčelarskom teorijom. Mnoge stvari je pregazilo vreme, jednostavno su prevaziđene, a ipak se i dalje propagiraju na predavanjima i u prepisivačkoj literaturi. Pčelarska nauka je dosta napredovala. Zašto se ćuti o tome?    

Autor teksta i fotografija: pčelar Rajko Radivojac

Podeli sa prijateljima:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Preporučeno