Prašenje krmače može biti otežano i tada domaćin mora da pomogne životinje.
Razlozi za nastale probleme u toku prašenja su različite. Zašto nastaju i kako da u takvim situacijama postupimo?
Odgovore saznajemo od Dragoljuba Krajnovića savetodavca PSSS Mladenovac – Beograd.
Početak prašenja krmača može se organizovano pratiti nedelju dana pred prašenje kada dolazi do vidnih spoljašnjih promena i pokazatelja na telu krmače.
Naime, četiri dana pre prašenja jasno se uočava nateklo tkivo u predelu vagine.
Na dva dana pred prašenje dolazi do ubrzanog nalivanja vimena telesnom tečnošću koje nešto kasnije prelazi u mleko.
Znatne promene u ponašanju krmača zapažaju se na 24 h pre partusa, pa krmače ispoljavaju veću nervozu, pokušavaju da naprave gnezdo i pojačavju agresivnost time što grizu ogradu i opremu i grebu pod.
Na 6 h pre partusa iz vimena se lako istiska mleko, a uporedo ligamenti karlice postaju labavi (opuštaju se).
Svega pola sata pre porođaja krmača leži na boku, počinju porođajni bolovi a iz vagine počinje da istiše (curi) amnionska tečnost.
Normalno prašenje traje 2-3 sata ali vreme prašenja varira od 0,5-10 h. Uglavnom traje duže kod starijih krmača u odnosu na prvopraskinje.
Nakon prašenja, zdrava i normalna prasad instiktivno traže suvo i toplije mesto a onda počinju da njuškom masiraju vime dok ne pronađu sisu i mleko.
Zašto i kada nastaju problemi?
Međutim, prašenja nemaju stalno normalan tok, već često mogu biti sa lakšim ili težim komplikacijama.
Uglavnom se javljaju sledeće poteškoće:
- trajanje prašenja produži se na više od 5 sati,
- prasad se rađaju u intervalu dužem od jednog sata,
- kontrakcije abdomena ne omogućavaju da se izbaci prase ili posteljica,
- ne može se utvrditi koje prase je poslednje izbačeno.
Za otežano prašenje postoji niz razloga koji su uzrokovali nastale probleme i to su:
- prase zaglavljeno u porođajnom kanalu;
- preveliki plodovi;
- uska karlica;
- krivine u uteresu pogotovo kod prvopraskinja;
- lenjost uterusa izraženija kod starijih krmača;
- muskulatura materice (uterusa) se zamara pa su poslednja prasad koja su po pravilu krupnija u opasnosti od zagušenja;
- zid materice (uterusa) zbog pomoći kod predhodnih prašenja;
- mumuficirana prasad.
Kako pomoći životinji?
Da bi se otklonili problemi u zavisnosti od nastale situacije treba pružiti pravovremenu pomoć, savetuje Krajnović, prema predviđenom redosledu postupaka:
- najpre oprati ruke, a potom oprati genitalni ulaz vodom i sapunom;
- staviti široku rukavicu (širetu) za tu namenu i namazati je gelom;
- pažljivo staviti ruku u vaginalni otvor;
- pažljivo dohvatiti glavu praseta, tj. očnu duplju;
- ako je prase postavljeno unatraške uhvatiti ga za koleni deo ;
- ako je neophodno, vezati prase porožajnom omčom;
- pažljivo izvući prase;
- sa praseta ukloniti fetalne membrane, prosušiti ga i postaviti na vime