Da li razmišljamo kako da sačuvamo plodnost naših parcela ili činimo baš ono što će umanjiti količinu humusa u zemljištu?
Odgovornost je najviše naša, jer je zemljište važan resurs bez kog nema ni nas, a ni naše proizvodnje. Zato, budimo odgovorni. U tekstu koji sledi agronom Miloš Nikoletić iz Poljoprivredne stručne službe Srbije nas podseća zašto je važan humus, kako se stvara i kako da ga sačuvamo.
Pad plodnosti poljoprivrednog zemljišta se ogleda u smanjenju procenta humusa u zemljištu. Pored toga što humus popravlja vodni, vazdušni i toplotni režim zemljišta on preko ovih režima stvara i utiče na optimalne uslove za razvoj gajene kulture na određenoj parceli.
Potrebno je sto godina da bi se stvorio sloj od jednog centimetra humusa
Smanjenje procenta humusa je prisutno na celoj teritoriji Srbije i ide od 0.5 % do 1 % što je izuzetno visoka vrednost i to zato što se humus vrlo sporo stvara. Za njega važi pravilo da se u prirodi 1 cm sloja humusa stvara 100 godina.
Procenat humusa odnosno plodnost zemljišta opada zato što se iz zemljišta iznosi više hranljivih materija prinosom nego što se vrati. Smanjenje broja grla goveda, svinja i ovaca jedan je od uzroka smanjenja unošenja organskih đubriva u zemljište. Na to mi malo možemo uticati, pa nam preostaje jedino da na neki drugi način pokušamo da dugoročnim radom utičemo na povećanje plodnosti zemljišta.
Jedan od načina za povratak oraganske materije u zemljište je i zaoravanje žetvenih ostataka. Treba prekinuti sa praksom o korišćenju istih kao najeftinijem izvoru energije za grejanje. Na kraju ispadne da je zbog smanjenja plodnosti zemljišta to najskuplji izvor energije.
Da još ne prihvatamo značaj zaoravanja žetvenih ostataka pokazuje i to da je retka praksa da se u proračunu potrebne količine mineralnih i organskih đubriva za određen projektovan prinos računa i zaoravanje žetvenih ostataka.
A koliko to ima hrannjivih materija u žetvenim ostacima?
Dugogodišnjim ispitivanjima dve najvažnije ratarske kulture u nas je prihvaćeno da sa jednog hektara pšenica ostavi 3-7 tona slame sa ukupno N 13-33 kg/h, P₂O₅ 7-12kg/ha, K₂O 34-70kg/ha. Praćenje prinosa pšenice posle višegodišnjeg zaoravanja žetvenih ostataka je pokazalo povećanje prinosa za do 15 %.
Kod kukuruza je količina žetvenih ostataka 10-12t/ha, a količina hraniva u njima se kreće N 42-66 kg/ha, P₂O₅ 15-25kg/ha i K₂O 95-134 kg/ha. Višegodišnjim zaoravanjem žetvenih ostataka je povećan prinos kukuruza za oko 7 %.
Zaoravanje se obavlja odmah po završetku žetve ili berbe i to tako što se žetveni ostaci usitne i ravnomerno raspodele po površini parcele. Zbog stvaranja “azotne depresije“ preporuka je da se zajedno sa njima u zemljište unese i azot i to od 0,6-1 kg azota na 100 kg žetvenih ostataka.
Uglavnom treba prekinuti sa praksom paljenje žetvenih ostataka, pošto pored toga što je zakonom zabranjeno može izazvati i požare sa ogromnim posledicama, a i loše utiče na mikrofloru i plodnost zemljišta i korišćenje žetvenih ostataka kao „jeftin“ izvor energije, a obavezno ispoštovati preporuku o obaveznom zaoravanju žetvenih ostataka.
Poslušajmo savet: zaoravanje, a nikako paljenje žetvenih ostataka.
