Prihrana biljaka nije samo „bacanje“ azotnog đubriva. Ova važna agrotehnička mera zahteva od proizvođača da bude odgovoran.
Pravilna ishrana azotom važna je za život biljke.
O izboru oblika za prihranu piše dipl. inženjer Snežana Stojković-Jevtić iz PSSS.
Postavlja se pitanje kojim oblikom azota prihraniti biljke, koji oblik azota ima bolji efekat na rast i razvoj biljaka, a isto tako i na prinos i kvalitet biljaka.
Biljke koriste azot u vidu amonijačnog i nitratnog jona
Osim jona biljke mogu asimilovati i neka organska jedinjenja azota.
Za praktičnu ishranu biljaka od organskih jedinjenja važna je samo urea.
Mnogi faktori utiču na izbor oblika azota za prihranjivanje.
Pročitaj još:
- Štete od glodara na pojedinim parcelama strnih žita kreću se od 10 do 80%
- Kako od ostataka uljane repice da dobijemo kvalitetne proteine za ljudsku ishranu
- Setva pšenice u novembru podrazumeva povećanje norme semena za 10-15 %
- Unimax, mikrobiološko startno đubrivo za dobar rast i razvoj biljaka
- Pravilna primena stajnjaka - Dejstvo zaoranog đubriva je 2-4 godine
Jedan od najvažnijih je pH vrednost zemljišta.
Azot u nitratnom obliku je povoljniji za ishranu biljaka u mnogo širem rasponu pH vrednosti nego azot u amonijačnom obliku.
U alkalnoj sredini je povoljniji nitratni jon jer se u toj sredini amonijačne soli cepaju i nastaje slobodni amonijak. Amonijak isparava, ili ako se zadržava u zemljištu utiče nepovoljno na rast biljaka.
U neutralnoj do blago kiseloj sredini delovanje oba jona na rast biljaka je podjednako, a oko neutralne reakcije delovanje amonijačnog jona je povoljnije jer je plazma ćelije u tim uslovima kisela pa daje prednost pozitivno nabijenom amonijačnom jonu.
U kiseloj zemljišnoj sredini za ishranu biljaka povoljniji je nitratni jon.
Sem kiselosti zemljišta smatra se da i neki drugi činioci imaju značajnog uticaja na ishranu biljaka ovim jonima: starost biljke, koncentracija biljci pristupačnih hraniva, antagonizam pojedinih jona i dr.
Amonijačni oblik azota se vrlo lako ugrađuje u organsku materiju same biljke, dok za nitratni oblik azota treba potrošiti energiju za redukciju nitrata do amonijačnog oblika, u prvom redu zahvaljujući enzimu nitrat reduktazi.
Aktivnost ovog enzima je različita kod pojedinih biljaka, čak se u okviru iste vrste razlikuju pojedine sorte i hibridi po aktivnosti ovog enzima, tako da je i ovo jedan od faktora koji govori da oblik azota može značajno uticati na ishranjenost biljaka ovim elementom.
Đubrenje azotom treba obavljati racionalno
Količine azota treba da budu prilagođene zemljištu, biljkama i nameni gajenih biljaka.
Primena prevelikih količina azotnih đubriva može izazvati intenzivnije ispiranje azota, što utiče na ekonomičnost proizvodnje i zdravstveno stanje hrane.
Postoje tri osnovna uzroka gubitaka azota:
- denitrifikacija, prevođenje nitrata u gasoviti azot i azotoksid, bakterijama u anaerobnim uslovima
- ispiranje amonijaka kao posledica hidrolize uree iz animalnih ekskremenata ili iz organskog đubriva što doprinosi efektu staklene bašte
- ispiranje iz zone korenovog sistema u zemljišne vode ili reke
Prilikom prihranjivanja treba imati u vidu da obilno đubrenje azotom povećava kiselost zemljišta, može uticati na smanjenje količine šećera u biljkama, a može izazvati i intenzivnije izmrzavanje biljaka tokom zimskog perioda.