Plodored kao osnovna agrotehnička mera u organskoj poljoprivredi.
Organsko povrtarstvo je intenzivna poljoprivredna proizvodnja kojom možemo ostvariti visok dohodak.
U ovoj proizvodnji, u skladu sa agroekološkim uslovima, mogućnostima i ciljevima, povrtar gaji biljke prema sopstvenom izboru pri čemu se pridržava svih principa organske poljoprivrede.
Plodored je smena useva u vremenu i prostoru i osnova je organskog povrtarstva. O ulozi plodoreda u organskog povrtarstvu piše Tanja Petrović, dipl. inž. poljoprivrede (PSSS Niš).
Plodored u organskom povrtarstvu
Organsko povrtarstvo zasniva se na plodoredu, na smeni useva u vremenu i prostoru. Uloga plodoreda u organskoj proizvodnji povrća je od velikog značaja.
Pre orijentacije na organsku proizvodnju potrebno je omogućiti povećanje plodnosti zemljišta organskim i dozvoljenim mineralnim đubrivima. Veliki značaj u poboljšanju plodnosti zemljišta je uvođenje mahunjača u proizvodnju, kojima bi omogućili primenu i do 33 % kao zelenišnog đubriva.
Veliki problem u organskoj proizvodnji je kontrola korova, uzročnika pojave bolesti i štetočina.
Plodoredom i dužim periodom vraćanja useva na isto polje veće je korišćenje organske materije (đubrivo, zelenišno đubrivo).
Plodored kao osnovna agrotehnička mera objedinjuje sve agrotehničke mere stvarajući tako jedinstven sistem organske poljoprivrede. Bez pravilne primene plodoreda u organskoj proizvodnji ne može se dobiti zdrav i kvalitetan proizvod, posebno u povrtarskoj proizvodnji.
Plodored
Za organsko povrtarstvo specifična je primena čistog povrtarskog plodoreda sa smenom tri grupe povrća i njihovih zahteva za organskim đubrivom.
Prvu grupu povrtarskih kultura čine vrste koje dolaze na prvo mesto u plodoredu, podnose obilno đubrenje organskim đubrivima.
Orijentalne količine organskih đubriva za ovu grupu biljaka su 4-6 kg/m² ili 2-3 kg/m². To su intenzivne povrtarske kulture poput paprike, krompira, tikve, kupusnjača, paradajza, krastavca, dinja i lubenica.
Drugu grupu čine vrste koje zahtevaju manje organskih đubriva jer ona nepovoljno utiču na smanjenje kvaliteta proizvoda.
Ova grupa povrtarskih kultura đubre se sa 1,5-2,5 kg/m² komposta.
Ove vrste povrtarskih kultura mogu se sejati posle prethodno pomenutih intenzivnih kultura organskim đubrivima, koja će produžno delovati na ovu grupu povrtarskih kultura.
U ovu grupu spadaju šargarepa, cvekla, spanać, rotkva, keleraba i sve vrste lukova.
Na trećem mestu su leguminoze na čijem korenu se razvijaju kvržice sa bakterijama koje fiksiraju azot iz vazduha i tako obogaćuju zemljište ovim elementom.
One se gaje posle vrsta iz druge grupe i ne đubre se organskim đubrivom.
Ovo je grupa biljaka poput pasulja, boranije, graška, sočiva, boba…
Gajenjem ovih kultura, ove biljne vrste u velikoj meri popravljaju fizičke i hemijske osobine zemljišta zbog čega su neophodna karika u sistemu plodoreda.
Van plodoreda gaje se višegodišnje povrtarske vrste asparagus, rabarbara.
Pri upostavljanju tropoljnog plodoreda treba voditi računa o predkulturi. Uključivanje zelenišnog ugara ili krmnih vrsta moguće je u kombinaciji ratarsko-povrtarskom plodoredu. Najbolje je u cilju popravke fizičkih i hemijskih osobina zemljišta uključiti neku žitaricu, kojom bi se biološkim putem veoma efikasno vodila borba protiv korova.
