Kada se spomene setva, obično se misli na pokrivanje semena zemljom ili nekim drugim supstratom.
Postoji pravilo dubine setve da se seme poseje na dubinu koja je 3 puta veća od njegove debljine iz razloga što seme koje je posejano preduboko možda neće imati dovoljno akumulirane energije da izbaci listiće iznad površine zemljišta.
Najvažniji razlog za ovakvu setvu je taj što zemljište zadržava vlagu i tako stvara bolje uslove za iniciranje klijanja, nema isušivanja semena, a i sakriveno je od ptica i glodara. Većina semena može da nikne i na površini, ako bi imala dovoljno vlage i da ne postoji opasnost od isušivanja.
Prema uticaju svetlosti na klijanje, semena različitih vrsta biljaka se mogu podeliti u tri grupe: na seme koje bolje klija na svetlosti, a to je najveća grupa, zatim vrste čije seme ne klija na svetlosti, a najmanja je grupa čije seme klija podjednako i na svetlosti i u tami. Čak i ono seme, koje se klasično usejava u supstrat – npr. paradajz, salata, ima veći procenat klijavosti ako je izloženo svetlosti.
Međutim, postoje neke vrste biljaka čije seme klija isključivo na svetlu. Najviše ih je među lekovitim biljem i to po pravilu, koje ima sitno seme: kamilica, valerijana, kopriva, čubar, majčina dušica, izop, nana i kim. Od ostalih biljaka tu spadaju i begonija, primula, petunija, facelija, duvan, celer, jagoda, paulovnija i mnoge druge.
U proizvodnji kamilice je vrlo važno izbeći grešku u setvi i ne posejati njeno seme u zemljište, već ga samo rasturiti žitnom sejalicom bez ulagača po površini. Da to sitno seme ne bi odneo vetar, posejanu površinu treba povaljati glatkim valjkom zbog boljeg prianjanja semena za zemlju.
Vreme setve je isto tako važno. Pošto gore navedene lekovite biljke rastu kod nas samoniklo, treba samo ispoštovati njihov prirodan proces samorasejavanja, a to je kraj leta ili jesen. Jesenjom setvom seme dobija bolje uslove vlage za nicanje, a tokom bezmraznih zimskih dana biljčice nastavljaju sa razvojem, bez štete od izmrzavanja, pa u proleće ranije kreću i daju viši i sigurniji prinos.
Sama priroda uticaja svetlosti na klijanje nije u potpunosti razjašnjena. Zna se da je za to zaslužan biljni pigment fitohrom kao fotoreceptor. Sa početkom upijanja vode i bubrenjem, fitohrom se aktivira i učestvuje u sintezi kratkotrajnih jedinjenja, naročito fermenata, koji učestvuju u procesu klijanja, prenosa hranljivih materija u klicu ili razgradnje endosperma. Ukoliko se seme stavi u tamu, aktivna forma fitohroma P-730 prelazi u neaktivni fitohrom P-660, koji ne pokreće proces klijanja. Vršena su ispitivanja sa uticajem raznih fitohormona na klijanje, a najbolji se pokazao hormon rasta giberelin. Seme vrsta kojima je neophodna svetlost za klijanje, kada se tretira giberelinom, može da klija i u tami. Zanimljivo je i to da suvo seme, koje je tretirano giberelinom, gotovo da nije klijalo. Nije utvrđeno da li fitohrom učestvuje u procesu stvaranja giberelina, koji bi pokrenuo klijanje.
Pripremio: Dragomir Radić, dipl. inž. poljoprivrede
Foto: pixabay.com
MOŽDA VAS INTERESUJE I Izbor parcele za organsku proizvodnju lekovitog i aromatičnog bilja