Stara priča – dobro novo pakovanje. Forum „Hrana za Evropu”
Dvodnevni rad Foruma „Hrana za Evropu”, koji je okupio manje učesnika nego što se očekivalo, nije doneo završno saopštenje, niti su učesnici imali papir o polaznim osnovama za raspravu o Srbiji 2040. godine sa posebnim osvrtom na poljoprivredu i agroindustriju.
Zahvaljujući podužem radu Odbora za selo Srpske akademije nauka i umetnosti, uspeli smo doći do separata Studije o pomenutoj temi, što je prisutnima i obrazložio prof. dr Dragan Škorić. Glavni nosilac posla pomenute Studije je Ekonomski institut, koji se hrabro upustio da sa ovom temom bez pisasanih dokumenata otvori niz pitanja iz poljoprivrede i agroindustrije.
Pojava Akademije nauka u ovom poslu i Društva agroekonomista povećalo je nadu da će se „po dubini i širini” dati pravci – vizija razvoja poljoprivrede i prateće industrije, sučeljene sa istinom da sektor od 1995. godine beleži rast od svega 0,45 % na godišnjem nivou. Nažalost, to je izostalo. Tako je kao glavna vest u javnosti iskočio podatak da nam propada 1.200 sela (to se zna već pet godina), a o tome šta i za kog sigurnog kupca treba i može da proizvedemo bilo je sasvim malo reči.
Grupa eksperata okupljeni u Akademiji nauka i umetnosti zaslužuje svaku podršku i priznanje, jer se upustila u ocenjivanje stanja u poljoprivredi, iako u Privrednoj komori Srbije niti Ministarstvu poljoprivrede nemaju analize stanja po sektorima.
Tim naučnika koji je potpisao deo Studije imao je hrabrosti da stručnoj javnosti i gazdinstvima ponudi svoje predloge i ocene, što je u poslednjih desetak godina bio redak slučaj, ako se izuzme skupo plaćena Strategija razvoja poljoprivrede Srbije do 2024. godine.
Pomenuti tim se nije obazirao na ovaj usvojeni dokument niti deonice koje on sadrži, pa je izostalo i više sektora o kojima nema ni reč.
Nova kovanica koja se čula je bila „agrarna reforma”, ali bez detalja šta je čini, a pogotovo osvrt na zemljišnu politiku koju nemamo, pa promene o tome svodimo na davanje u zakup državnih oranica ili prodaju mladim bračnim parovima. Naime, stručnjaci i kreatori poljoprivredne politike još uvek se ne sekiraju što se ne zna obim državnih oranica, ne znamo ni model za čuvanje i održavanje zemljišta, tokove nasledstva, prava na korišćenje zemljišta, eksploatacija…, a o komasaciji i restituciji i ne govorimo kao važnim delovima reforme.
Kada se pomenutom delu studije dodaju još neke potrebe, kao što su – organizovanost, odgovornost i nadležnost pojedinih institucija za poslove u poljoprivredi, a posebno savetodavnih službi i inspekcija, edukativna priprema kadrova za rad u poljoprivredi ili neophodan set novih i promena postojećih zakona, onda je jasno da je ovo samo početak neophodne rasprave. Nije bila realna ocena prof. dr Dragana Škorića da se u Studiji ne razgovara o nama i putu u EU sada, već „kada uđemo u EU”. Da ne idemo u detalje šta takvo opredelenje sve donosi, već da ostanemo samo na činjenici da naši farmeri svih formata i vrsta nisu konkurentni kolegama iz EU iz više razloga, a dva su nepobitna – mali iznosi podsticaja i subvencija i obimu i kvalitetu (?) proizvoda (što i nije opšti slučaj). Nama pristiže roba (sirovina) iz zemalja sa visokim podsticajem.
Institucije i pojedinci koji potpisuju Studiju o poljoprivredi kao deo one satkane i od drugih sektora u korice – Srbija 2040. imaju šansu da potpuno realnim pristupom nabroje korake razvoja, ali i prve bitne za početak i promenu odnosa. U Vrdniku se to nije dogodilo.
Forum o hrani je imao u opticaju više starih nego novih priča i vizija, ali je pokazao novu spregu prakse i nauke, što ne može ostati bez kvalitetne završnice. To uz moto „pametna poljoprivreda” i „zemlja je sve” dovoljno nas motiviše da ovu temu nastavimo kao glasilo. Otvaramo naše strane za komentare, predloge, ocene i osvrte.
Vaše priloge možete dostaviti na mejl adresu: agroprofit.udruzenje@gmail.com.
Autor: Čedomir Keco
Izvor: agroservis.rs