Negde s jeseni, s početka XX veka, prašnjavim drumom kretala su se paorska kola sa velikim drvenim točkovima iz Velike Teremije, sve natovarena ludajama ili dulecima, zavisi da li o bundevi govore Banaćani: Srbi ili njihove komšije Rumuni. Uputili su se na pijacu u Veliku Kekindu, prestonu varoš ovog dela sveta da snabdeju varošku gospodu, ali i sirotinju, „banatskom bananom“. I baš su se iz te Teremie Mare popeli na bundevu i ko’ s nekog brega gledali u Kikindu, koja se u daljini pružala ispred njih.
Vek i koje leto kasnije, opet svi hrle u Kikindu, istina u imenu više ne veliku, ali dovoljno veliku da je tokom turističke manifestcije s pravom nazivaju centrom srednje Evrope. I dok su svi putevi u godinama pre Hrista vodili u Rim, ovi, drugog vikenda oktobra, vode u Kikindu, na „Dane ludaje“, jedinstvenu turističku manifestaciju, koja je postala mustra onima u Šentjuru (Slovenija ), Tovarniku (Hrvatska ), Miroslaviecu (Poljska ).
Svake godine, sredinom oktobra, Kikinda postane na nekoliko dana centar Evrope i to zahvaljujući jednoj zdepastoj, pomalo i nezgrapnoj biljci, tikvi – ili kako ovde kažu ludaji. Sve je krenulo još u davnoj prošlosti kada su ljudi, da bi opisali koliko je Kikinda ravna, govorili: „Popneš se na ludaju i vidiš Kekendu”. Danas se na „Danima ludaje” Kikinđani, i ne samo oni, nadmeću čija je ludaja najduža i najteža. Skoro sve se odigrava, kako Kikinđani vole da kažu, u najlepšoj gostinskoj sobi srednje Evrope, na kikindskom Trgu. Mnoštvo događanja i programa smesti se u četiri dana, od četvrtka do nedelje. Koncerti poznatih sa pop – rok i folk estrade, odnosno klasične muzičke scene, promocije knjiga, etno nastupi domaćih, ali i gostujućih folklornih grupa, promocije najboljih literarnih i likovnih radova, privredna izložba u organizaciji kikindskih preduzetnika, premijera u Narodnom pozorištu, samo su neki od sadržaja koji privlače brojne goste.
Subota je ipak glavni dan za takmičarske ludaje i gostujuće programe, kada u okviru „Banatskog fruštuka” i „Evropskog kutka” budu promovisani etno i turistički sadržaji, ne samo srpskog i mađarskog življa severnog Banata, već i znamenitosti prijatelja iz ostalih država. Bude tu na „Seoskom roglju”, a u režiji žena iz Mesnih zajednica kikindske opštine, svega od bundeve: slanih i slatkih jela, soka, kolača, slatkog, kompota, pa tek onih, pečenih muskatnih tikvi koje se baš slažu uz „krompir u čakširama” i banatske suhomesnate i mlečne specijalitete: mokrinski lisnati sir, ovčije kiselo mleko, belolučne kobasice i suva domaća šunka… I da nije „Banatskog fruštuka” na „Danima ludaje” u Kikindi, do sada bi već mnoga tradicionalna jela bila zaboravljena. A da bi sve bilo potaman, nađe se još i poneka olba sa vinom, i stara, već pomalo iščezla, rakija dudovača. I sve to samo za doručak. Dug je dan do podneva svakog Miholjskog leta u Kikindi.
„Dani ludaje” su u stvari spoj prošlosti i tradicije, ali i budućnosti koju krasi pravljenje maski od ludaja i maskenbal. U prethodne tri decenije trajanja održavane su i „Igre i igrarije sa ludajom” – u okviru koje je štafetno trčanje sa bundevom u ruci, takmičenje u brzom jedenju semenki i pite bundevare, a sve je to rezervisano za učenike osnovnih škola. Za one druge, s nešto manje sportskog duha, sledi pravljenje maski, gde su deca posebno motivisana, jer rade s materijalima s kojima obično ne „vajaju” na časovima Likovnog vaspitanja: bundevom, kukuruzom, pasuljem, suncokretom, šaragarepom, paprikom, jabukama, različitim lišćem. Sa malo mašte stvaraju se od plodova jeseni različiti veseli oblici koji najčešće podsećaju na klovnove. Nakon završetka ovih remek dela u prvim poslepodnevnim satima sledi karneval i vesela družina koju čine najmlađi Kikinđani i njihovi brojni gosti iz vrtića iz susednih opština. Tada mame i tate, bake i deke barem na jedan dan postaju svetski poznati modni stvaraoci koji šiju odore napravljene od džakova od jute, ukrašene žirovima, semenkama kukuruza, pasulja i ostalim „draguljima” da bi najmlađi manekeni prodefilovali kroz „ludejgrad”.
Tako lagano različitim programima stižemo i u predvečerje i do finalnog dela kada stručni žiri meri čija je ludaja najduža i najteža. Zvanični apsolutni šampion u dužini tikva od 288 cm, a svakako najteža ludaja do sada izmerena u Kikindi vagala je čak 507 kg (29. Dani ludaje, 2014. godine ). Da bi se odgajali takvi plodovi neophodno je puno sunca, toplote, dovoljno đubrenja, vode i naravno, kao i za sve u životu – ljubavi.
Pogledajte i video najavu: