Podrivanje je agrotehnička mera koju treba koristiti ćešće, makar jedanput u pet godina. Zemljišta koja obrađujemo moramo da čuvamo
Usled intenzivnih operacija mera zaštite bilja prskanjem u cilju zaštite biljaka u stalnim zasadima voćarskih tako i vinogradarskih zasada, te nekontrolisanog zalivanja ili neadekvatnog zalivanja ili neadekvatnog đubrenja a u zavisnosti od tipa zemljišta, obavezno dolazi do destrukcije zemljišta kako u površinskom tako i duž celog profila zemljišta na podignutim zasadima.
U ranijim godinama dok su postojale zadruge i kombinati odnosno veliki sistemi udruživanja poljoprivrednih proizvođača postojale su mogućnosti da se u zasnivanju stalnih zasada obave agrotehnički pravilne mere osnovne obrade zemljišta. Za razliku od mehanizacije kakva je danas dostupna, primenjivala se obavezna mera rigolovanja zemljišta rigolerima vučenim dozerima velikom snagom. Stočni fond bio je na dosta zavidnom nivou te je i dostupnost stajskog đubriva bila lakša i nije bilo neohodno korišćenje siderata i zelenišnog đubriva i ostalih organskih đubriva kao zamene za stajsko đubrivo.
Održavanje povoljnog vodno/vazdušnog režima a samim tim i toplotnog režima u zemljištu, te maksimalnog usvajanja potrebnih hraniva za normalan razvoj i rast biljaka pokušavalo se zaobići uvođenjem novih tehnologija proizvodnje ne vodeći računa o osnovnim postulatima podizanja stalnih zasada (tip zemljišta, nagib terena, ekspozicija, količina dostupne vode u zemljištu-deficit/suficit…). Kao rezultat toga došlo se do stabilnih ali “tržišno niskih prinosa”, odnosno nekvalitenih prinosa.
Usled pokušaja intenzivnije proizvodnje te povećanja prinosa a samim tim i povećanja prihoda na svojim gazdinstvima i značajne upotrebe mineralnih đubriva bez prethodne urađene agrohemijske analize zemljišta kao i nekontrolisane upotrebe hemijskih sredstava zaštite bez kontrole, iz godine u godinu dolaze u stanje netržišnog poslovanja čak i pada prinosa usled neadekvatnog pristupa osnovom medijumu za proizvodnju biljaka odnosno zemlištu.
Degradacija zemljišta je uzela maha kako u proizvodnim zasadima višegodišnjih kultura tako i jednogodišnjih kako jarih tako i ozimih kultura. Neadekvatnom obradom, neadekvatnim đubrenjem, neadekvatnim korišćenjem hemijskih sredstava zaštite te izostajanjem mere zaštite zemljišta povećava se iz godine u godinu erozija zemljišta a sve je odraz stabilnog niskog kako u pogledu količine tako i u pogledu kvaliteta odnosno proizvodnje zdrave i bezbedne hrane.
Podrivanje važna mera kojom održavamo kvalitet zemljišta
Održavanje povoljnog vodno/vazdušnog i toplotnog režima zemljišta na već postojećim proizvodnim zasadima podrivanjem je jedna od osnovih agrotehničkih mera koje treba koristiti ćešće ali zbog ekonomskih razloga makar jedanput u pet godina. Ova mera je izuzetno korisna za razvoj kako mladih tako i zasada u plodonošenju. Ovom agrotehničkom merom se:
- razbija plužni đon,
- obezbeđuje bolja aeracija zemljišta,
- održava struktura zemljišnih agregata u dubljim slojevima te
- poboljšava fizičko/mehanički sastav zemljišta što direktno rezultira boljim usvajanjem pristupačnih formi hranjivih elemenata koji direktno utiču na jedno stabilno povećanje prinosa sa istim ili smanjenim unosom mineralnih đubriva u zavisnosti od projektovanog prinosa u proizvodnim zasadima tako i generalno u zavisnosti od starosti zasada.
U zavisnosti od agrohemijske analize zemljišta idealno bi bilo podrivanje vibropodrivačima sa depozitorima sa unosom adekvatnih količina deficitarnih mikro i makro elemenata potrebnih za normalan razvoj i plodonošenje podignutih zasada. Dubina unosa odnosno podrivanja bi trebala da bude u zavisnosti od tipa zemljišta i vrste zasada ne manja od 35-45 cm za lakša, pa do 50-70 cm za teža zemljišta.
Podrivanje zemljišta daje izuzetne rezultate ali ne treba preterivati i mora se kombinovati sa ostalim agrotehničkim merama. Naime, podrivanjem se dobijaju bolji rezultati u smislu aeracije zemljišta, održava se povoljniji vodno/vazdušnog i tolotni režim zemljišta, razbija se stvoreni pužni đon, obezbeđuje se bolja razgradnja organskih đubriva i omogućava bolje usvajanje mineralnih đubriva, te smanjuje količina istih.
Operaciju podrivanja bi bilo ispravno uraditi posle skidanja plodova a u ranu jesen dok još nema previše vlage u zemljištu odnosno polusuvo do suvo zemljište da bi imalo maksimalni efekat. Pravovremeno i pravilno izvođenje mere podrivanja zemljišta, uz ostale adekvatne prateće agrotehničke mere, rezultiraće povećanjem zdravih i bezbednih prinosa za ljudsku upotrebu i do značajnijeg povećanja profitabilnosti prodatog proizvoda.
Pripremio dipl. inž. poljoprivrede Ivan Rangelov, PSSS
