Kajsija je voćna vrsta koja nije probirač kada je u pitanju zemljište. Dobro uspeva na dubokim, rastresitim, propusnim,
umereno vlažnim i plodnim zemljištima koja u sebi sadrže 2-3 % humusa, 7-10 mg P2O5 i 20-30 mg K2O na 100 grama vazdušno suvog zemljišta.
Najbolje rezultate daje na aluvijalnim zemljištima koja su zastupljena na obalama reka. Zahtevi kajsije prema zemljištu zavise od podloge na kojoj su kalemljene sorte.
Vinogradarska breskva i kajsija zahtevaju laka i rastresita zemljišta, dok šljiva i džanarika podnose nešto teža i vlažnija zemljišta.
Za gajenje kajsije su najpogodnija umereno laka zemljišta gde je odnos peska i gline 60-65 : 35-40. Zemljišta koja sadrže više od 60 % ukupne gline (glina i prah) su nepovoljna, jer su teška, zbijena i vlažna. Na takvim zemljištima najčešće kajsija slabije rađa, osetljiva je na mraz i smolotočinu.
Naročito su nepovoljna zemljišta sa plitkim nepropusnim slojem kod kojih posle obimnih padavina ili otapanja snega dolazi do ležanja vode (zabarivanja) što može dovesti do gušenja korena, sušenja i propadanja stabla.
Kada su u pitanju suva i peskovita zemljišta kajsija se na njima može uspešno gajiti samo ako se primenjuje navodnjavanje i veća količina đubriva, naročito organskih. Za gajenje kajsije najpogodnija su zemljišta slabo kisele i neutralne reakcije. Optimalna pH vrednost je 6,0-7,5.
Kada je reč o zemljištima koja u sebi sadrže iznad 9 % aktivnog kreča ona nisu pogodna za kajsiju, jer se javlja hloroza usled blokiranja pojedinih hranljivih elemenata (gvožđe, magnezijum, mangan).
Na krečnim zemljištima kao podloga se može koristiti badem koji relativno dobro podnosi veći sadržaj kreča. Kada je u pitanju povećani sadržaj soli u zemljištu, kajsija ne podnosi zaslanjena zemljišta. Optimalni sadržaj je 0,1-0,3 % a ako je veći 0,5-0,6 % dolazi do sušenja stabla.
Ono o čemu se strogo mora voditi računa jeste da kajsiju NE treba saditi na svežim krčevinama višegodišnjih drvenastih biljaka. Posebno kada je reč o srodnim voćnim vrstama (kajsija , šljiva, breskva) naročito ako se koristi ista podloga, zbog toga što na takvim mestima postoji opasnost od zaraze patogenim gljivama (Armillaria mellea, Rosellinia necatrix, Verticillium albo-atrum), bakterijama (Agrobacterium tumefaciens) i parazitnim nematodama.
Autor: Suzana Jerkić, dipl. inž. voćarstva i vinogradarstva