Đubrenje predstavlja unošenje biljnih hraniva u zemljište ili aplikacijom na list, tkz. folijarno đubrenje. Ono predstavlja jednu od najbitnijih agrotehničkih mera
u proizvodnji voća.
Za normalan rast i razvoj voćaka neophodno je 16 biogenih elemenata koji se po svojoj značajnosti dele na makroelemente i mikroelemente. U savremenoj proizvodnji voća tri elementa definišu prinos, a to su azot, fosfor i kalijum. Kalcijum i magnezijum utiču na kvalitet plodova u smislu čvrstine i otpornosti na skladišne bolesti. Najvažniji mikroelementi su gvožđe, mangan, bor, cink i bakar. Ako se u zemljištu javi njihov nedostatak to može uticati na normalan rast i plodonošenje voćke.
Da bi se ostvarili visoki prinosi voća potrebne su velike količine hranjivih elemenata. Potrebe za hranjivim elementima se razlikuju u zavisnosti od voćne vrste. Koštičave voćne vrste, generalno posmatrano, zahtevaju više hranjivih materija, tj. đubriva od jabučastih voćnih vrsta.
Za proračun potrebnih količina hranjivih elemenata uzimaju se u obzir: voćna vrsta, planirani prinos, tip zemljišta i količina hranjivih elemenata u zemljištu, koja se dobija na osnovu agrohemijske analize zemljišta. Zbog toga je bitno da se pre podizanja zasada voća uradi analiza zemljišta kako bi znali koji elementi nedostaju ili su u suvišku.
Jabuka za svoj rast i prinos iznese iz zemljišta sledeće količine hranjivih materija: 80 kg/ha azota, 35 kg/ha fosfora i 140 kg/ha kalijuma. To praktično znači da ovu količinu elemenata treba da nadoknadimo voćkama kako bi nastavile dalje da normalno plodonose i rastu.
Šljiva za planirani prinos od 20 tona/ha zahteva: 120 kg/ha azota, 35 kg/ha fosfora i 160 kg/ha kalijuma.
Da bi đubrenje bilo efikasno bitno je i na koji način se ono aplicira u zemljište.
Treba znati da su fosfor i kalijum nepokretni u zemljištu, to znači da gde se unesu tu i ostaju, za razliku od azota koji se ispira, tj. kreće se vertikalno kroz zemljište.
Najefikasniji učinak imaju podrivači i razrivači sa depozitorima đubriva, koji unose đubrivo na dubinu sa koje koren voćaka može nesmetano da ih usvaja. Najmanji učinak ima razbacivanje đubriva po površini, i u tom slučaju fosfor i kalijum ostaju na površini i nedostupni su korenu voćaka.
Danas se sve manje voćnjaci oru, što zbog tehničkih razloga, što zbog nedostatka mehanizacije, tako da je otežano usvajanje hranjivih elemenata od strane biljke.
Jedna od opcija je korišćenje vodotopivih đubriva, ali to podrazumeva instaliranje sistema za navodnjavanje „kap po kap“ kako bi ova đubriva mogla da se apliciraju.
U praksi se koristi više vrsta đubriva, od organskih do mineralnih. Organska đubriva kao npr. stajnjak, pored toga što se unose hranjivi elementi, doprinose i poboljšanju strukture zemljišta. Za većinu voćnih vrsta najprihvatljivije je mineralno đubrivo sa odnosom NPK 8:16:24, u kojem se elementi nalaze u takvom odnosu koje najviše pogoduje voćkama.
Svakako je pre svakog đubrenja potrebno konsultovati stručnjake agronome, koji će na osnovu analize zemljišta dati proizvođačima pravu količinu potrebnih hraniva za datu parcelu.
Autor: Milinko Sinđić, dipl. inž.
AKO VAS INTERESUJE Obaviti jesenje prskanje voćnjaka
