Žetveni ostaci njivskih biljaka su veoma vredan nusproizvod, u kojem je skoncentrisana velika masa organske i mineralne materije i značajna količina energije.
Mogu se koristiti na više načina: kao stočna hrana neposredno ili u prerađenom obliku, kao prostirka u stočarstvu, kao polazni materijal za dobijanje energije i nekih proizvoda, za malčovanje i kompostiranje, može da se zaore i time uključi u kruženje materije, a često se spaljuje.
Žetveni ostaci se, pored toga što predstavljaju organsku masu, odlikuju i relativno visokim sadržajem biogenih elemenata značajnih u ishrani biljaka, koji se njihovim spaljivanjem potpuno ili delimično gube. Spaljivanje biljnih ostataka smatra se nepoželjnom praksom i našom zakonskom regulativom je zabranjeno.
Sadržaj organske materije u zemljištu je jedan od najvažnijih pokazatelja plodnosti obradivog zemljišta. Utvrđeno je da je zadnjih decenija došlo do smanjenja humusa u zemljištima Vojvodine, a novija ispitivanja pokazuju da se ovaj trend pada nastavio i da je smanjenje sadržaja humusa još drastičnije. Uzroci smanjenja sadržaja humusa su smanjenje ili izostavljanje upotrebe organskih đubriva, u prvom redu stajnjaka, spaljivanje žetvenih ostataka ili njihovo odnošenje sa parcele i nepoštovanje plodoreda.
Žetveni ostaci kao biomasa
Žetveni ostaci njivskih biljaka predstavljaju značajnu količinu biomase koja ima izvanredno važnu ulogu u kruženju materija agroekosistema, posebno u uslovima nedovoljne upotrebe organskih đubriva. Potrebno je imati u vidu da nakon žetve u zemljištu ostaje korenov sistem biljaka, čiju masu ne treba podceniti.
- U biomasi biljaka najzastupljeniji elemenat je ugljenik oko 45%. Biljke imaju veoma važnu ulogu u kruženju i ravnoteži ugljenika u biosferi.
- Najznačajniji izvor azota za biljke u zemljištu je humus. Azot se u zemljište najvećim delom nadoknađuje primenom azotnih mineralnih đubriva i organskom materijom, a manjim delom vezivanjem elementarnog azota iz atmosfere od strane simbiotskih i nesimbiotskih mikroorganizama.
- Fosfor se uključuje u biosferu kada ga usvajaju i ugrade u svoj organizam biljke ili mikroorganizmi. Njihovim razlaganjem, jednim delom, ili preko organskih đubriva se vraća u zemljište. Stoga fosfor ugrađen u organska jedinjenja živih organizama predstavlja važnu rezervu fosfora za biljke.
- U kruženju kalijuma važnu ulogu imaju biljke i njihovi delovi koji se odlikuju većom masom i sadržajem kalijuma, kao što su stabljike suncokreta, kukuruzovina i nusproizvodi šećerne repe.
- Sadržaj sumpora u biljkama je relativno mali. Većim sadržajem sumpora odlikuju se kupusnjače, lukovi i mahunarke, a malim žitarice. U biomasi nalaze se i drugi za biljke neophodni elementi kao što je hlor i drugi biogeni mikroelementi.
U literaturi ima puno primera gde zaoravanje žetvenih ostataka daje iste rezultate kao i primena stajnjaka u poboljšanju svojstava zemljišta i na visinu prinosa.
U Vojvodini je dugi niz godina bila praksa spaljivanja žetvenih ostataka (usled povećanih troškova za gorivo i mehanizaciju pri zaoravanju žetvenih ostataka i nedovoljne edukacije poljoprivrednih proizvođača), što donosi ogromne štete, kako u poljoprivredi, gubitkom organske materije i uništavanjem zemljišnog živog sveta, tako i značajno doprinosi zagađenju životne sredine emitovanjem ugljen-dioksida i štetnih produkata gorenja u atmosferu.
Pri sagorevanju biomase gubi se celokupna količina azota. Najveći deo fosfora zaostaje u pepelu i dolazi do emisije jednog dela kalijuma, hlora, sumpora i natrijuma kao sastojka letećeg pepela ili soli (KCl, NaCl, K2SO4).
Sve veća potreba za energijom nametnula je potrebu za iznalaženjem alternativnih izvora energije u koje se ubrajaju i žetveni ostaci njivskih biljaka. Biomasa spada u obnovljive izvore energije, prisutna je u velikim količinama, njeno sagorevanje ne opterećuje dodatno atmosferu ugljen-dioksidom, oksidima sumpora i količina zaostalog pepela pri njihovom sagorevanju je mala. Žetveni ostaci predstavljaju značajnu količinu biomase koja ima relativno veliku toplotnu moć zbog čega je razumljiva težnja da se oni koriste za dobijanje energije i raznih proizvoda.
Jednostrani pristup korišćenja žetvenih ostataka kao izvora energije, ima za posledicu narušavanje procesa kruženja materije i nepovoljno dejstvo na plodnost zemljišta, osiromašenje zemljišta i ubrzanje degradacionih procesa. Potpuno je pogrešno žetvene ostatake njivskih biljaka tretirati kao bezvrednu organsku masu, čiju vrednost jedino određuje cena energije koja se dobija njihovim spaljivanjem.
Kontrola plodnosti zemljišta za racionalno gazdovanje i očuvanje zemljišta
Počev od 2002. godine Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo AP Vojvodine pokrenuo je Akciju kontrole plodnosti poljoprivrednog zemljišta. Sistem kontrole plodnosti predstavlja analizu zemljišta na parametre plodnosti i davanje adekvatne preporuke za đubrenje za naredne četiri godine, u zavisnosti od stanja sadržaja hraniva u zemljištu, potreba za hranivom planiranih biljnih vrsta za gajenje i prognozirane visine prinosa.
Kao jedan od parametara je analiziran sadržaj humusa (organske materije). Prema globalnoj proceni, sadržaj organske materije u zemljištima Vojvodine je pod jakim antropogenim uticajem, te se bez prethodne analize zemljišta i utvrđivanja stanja sadržaja humusa, ne savetuje iznošenje žetvenih ostataka i njihova upotreba kao biomase.
Jedino racionalnim gazdovanjem i održivim korišćenjem žetvenih ostataka, osobine zemljišta se neće narušiti u dužem vremenskom periodu. Tome svakako treba dodati i konzervacijsku obradu, bez prevrtanja zemljišta, pri čemu biljni ostaci ostaju na površini, a delimično se u njega unose. Osim agropedoloških, ovakvom obradom ostvaruju se i druge pogodnosti – smanjivanje troškova proizvodnje. Ako se pravilno odredi raspoloživi potencijal biomase i racionalno pristupi odnošenju žetvenih ostataka sa parcele, uz adekvatnu agrotehniku (pre svega đubrenje) sadržaj organske materije u zemljištu može se održavati na zadovoljavajućem nivou.
U cilju očuvanja plodnosti zemljišta obaveza svakog poljoprivrednog proizvođača da količinu organske materije u zemljištu povećava, ili u najgorem slučaju, održi na zatečenom nivou.
Ivana Vasilijić dipl. inž. poljoprivrede
PSS Zrenjanin
