Repičina lisna osa prisutna u usevima uljane repice. Intenzivno piljenje pagusenica očekuje se u toku naredne nedelje.
Na području Srbije, setva uljane repice je pri kraju, dok se ranije posejani usevi nalaze u fazi od nicanja do razvoja prvih listova (BBCH 10-11).
Vizuelnim pregledom biljaka registrovano je prisustvo imaga, jaja i larvi repičine lisne ose (Athalia rosae), saopštila je Prognozno-izveštajna služba zaštite bilja.
U toku je kopulacija odraslih jedinki i polaganje jaja, dok je na pojedinim regionima registrovan i početak piljenja pagusenica.
Intenzivno piljenje pagusenica očekuje se u toku naredne nedelje.
Štete prave pagusenice koje se hrane tek izniklim bijlkama.
Najveće štete nastaju u početnim fazama razvoja uljane repice kada usled jačeg napada može doći do golobrsta.
Pročitaj još:
- Biofungicid Fuzarix za sprečavanje fuzarioze klasa
- Zaštita pšenice od prouzrokovača fuzarioze klasa veoma važna - Saveti
- Tripsi, prenosioci virusa, prisutni u plasteničkoj proizvodnji paradajza - Saveti za zaštitu
- Suzbijanje krpelja i bubašvaba biocidnim proizvodom
- Zaštita zasada šljive od patogena i štetočina
PIS preporučuje proizvođačima da pregledaju useva na prisustvo ove štetočine.
Ukoliko se utvrdi prisustvo na nivou praga štetnosti od 1 pagusenice po biljci ili 50 pagusenica po m2 preporučuje se primena hemijskih mera zaštite nekim od insekticida:
- Decis 2,5 EC, Futocis EC-2,5, Konfuzija (deltametrin) 0,2 – 0,3 l/ha
- Fastac 10 EC (alfa-cipermetrin) 0,1 l/ha
- Grom (lambda-cihalotrin) 0,2 – 0,25 l/ha
- Bifenicus, Fobos (bifentrin) 0,1-0,2 l/ha
Takođe, u toku vizuelnih pregleda, na pojedinim parcelama registrovano je i prisustvo buvača (Phyllotreta sp.) i vaši (Aphididae).
Repičina lisna osa
Navedeni insekticidi delovaće i na suzbijanje ovih štetočina, poručuju zaštitari bilja.
Repičina lisna osa je najvažnija štetočina uljane repice i u pojedinim godinama za kratko vreme pojede list i izazove golobrst.
Pored uljane repice napada još slačicu, rotkvu, repu, repu ugarnjaču, broskvu i kupus, a može se naći i na korovima iz familije krstašica.
Imago je zdepastog tela, crvenkastožute boje, dužine oko 8 mm. Glava i pipci su crni. Grudi su nešto šire od glave.
Pagusenica je crnosiva, a posle zadnjeg presvlačenja žutozelena. Telo gusenice je pokriveno sitnim bradavicama.
Ose se javljaju krajem aprila i tokom maja. Lete sa cveta na cvet i hrane se nektarom. Često se nalaze u grupama.
Kada polno sazru polažu jaja u list biljke. Ženka legalicom prereže epidermis obično na donjoj strani lista i u parenhim položi jaja. Život ose traje oko 15 dana i za to vreme ženka položi do 300 jaja.
Pagusenice se pile za 5-10 dana. Vrlo su proždrljive, naročito u podnevnim satima kada je najtoplije. Kada su prenamnožene, skeletiraju list tako da ostaje samo glavna nervatura.
Kada odrastu, pagusenice se zavlače u zemljište i tu prave kokon od čestica zemlje i sekreta koji luče. U kokonu se pretvaraju u lutku. Stadijum kokona traje 15-20 dana, nakon čega se pojavljuje imago druge generacije.
U našoj zemlji repičina osa ima 2-3 generacije godišnje. Prva generacija je najmanje štetna jer se u proleće održava na korovskim biljkama iz porodice krstašica. Druga i treća generacija nanose štete uljanoj repici.