Da li volite roze vina koja su specifična po blagoj aromi, jedinstvom ukusu i mirisu?
Rashlađeno je odlično kao letnje osveženje, a služi se i kao aperitiv ili uz lagani obrok.
Moda i zahtevi potrošača se u proizvodnji vina često menjaju, pa su tako ranije bile tražene ružice, svetlo rubin boje, vina između belih i crnih, a u poslednje vreme popularna su i roze vina veoma slabe boje.
Roze vina se uglavnom proizvode od crnih sorti vinove loze, a mešanje grožđa vinove loze takođe dolazi u obzir, kao i mešanje crnog grožđa sa manjom količinom belog.
Roze vino može se proizvoditi na više načina, a Dejan Jocić iz Poljoprivredne savetodavne i stručne službe Srbije izdvaja sledeće načine proizvodnje kao osnovne.
Postupak za bela vina
Nakon muljanja crnog grožđa kljuk se sulfitiše sa 10-20 grama vinobrana po hektolitru i podvrgava ceđenju.
Samotok se podvrgava fermentaciji kao kod proizvodnje belih vina. Preostale frakcije. Ceđene pri većim pritiscima, sadrže nešto veću količinu tanina, što ih čini oporijim.
Pročitaj još:
- Proređivanje plodova kajsije, na kiticama se ostavljaju 2-3 ploda
- Zelena rezidba u voćnjaku kada mladari dostignu 10-15 cm
- Nepovoljne vremenske prilike u zasadu voća - Folijarni preparati kao rešenje
- Savremeni zasad oraha porodice Rackov za sigurnu budućnost
- Saveti za đubrenje jabuke i breskve: Đubriti nakon analize zemljišta, u 2 navrata
Svakako, dobijene frakcije se podvrgavaju fermentaciji kao kod belih vina.
Mešanjem frakcija i samotoka u nekom odnosu može se dobiti veća količina svetlijeg vina i korigovati eventualno jače naglašena oporost, koja kod rozea nije poželjna.
Postupak za crvena (crna) vina
Kljuk crnog grožđa sulfitiše se sa maksimalno 20 grama po hektolitru vinobrana, i na niskoj temperaturi ostavi 12-24 sata kako bi se izvršila predfermentativna maceracija, odnosno ekstrakcija antocijana i taninskih materija, pre svega iz pokožice.
Nakon toga se šira odvaja i inokulira vinski kvasac i vrši se alkoholna fermentacija.
Ako se želi proizvesti vino nešto jače boje, maceracija se može produžiti na 24-48 sati, pa nekada i na tri dana.
Nakon otakanja šire ili delimično fermentisane šire, postupak je identičan kao sa belim vinima. O trajanju maceracije treba odlučiti na osnovu željenog karaktera vina, kao i kvaliteta grožđa.
Postoji mogućnost i dodavanja oko 20% belog grožđa u kljuk.
Takođe može se nakon muljanja grožđa jedan deo šire odvojiti, dok se preostali kljuk podvrgava maceraciji i ceđenju.
Ceđenjem kljuka dobija se nešto intenzivnije obojeno vino sa više tanina, a ukus se može korigovati belim vinom dobijenim od šire odvojene nakon muljanja.
Foto: pixabay.com