Kozji proizvodi sve traženiji, potrebna bolja organizacija

koza jede poljosfera

Problemi u kozarskoj proizvodnji, plasman i prerada proizvoda, udruživanje, ali i zdravstvena nega koza,

posebno sa aspekta sve raširenije neizlečive virusne bolesti artritis i encefalitis koza (AEK), bile su teme četvrtog skupa kozara Srbije koji je nedavno održan u banatskom selu Kumane.

Skupu je prisustvovalo oko 200 proizvođača iz čitave Srbije, koji su imali priliku da čuju o ovim temama od dr Cvijana Mekića, profesora s Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu, dr Dragana Glamočića i dr Ivana Pihlera s novosadskog Poljoprivrednog fakulteta.

Sastanku su prisustvovali i predstavnici resornog sekretarijata i lokalne samouprave, ali nije došao niko iz Ministarstva poljoprivrede, pa su kozari uputili pismo resornom ministru Branislavu Nedimoviću u kojem ga obaveštavaju o svojim aktivnostim i traže sastanak kako bi ga upoznali s aktuelnim problemima i važnošću njihovog rešavanja.

– Artritis i encefalitis koza (AEK) evidentiran je u domaćim zapatima, ali nema podataka koliko je grla zaraženo. Oboljenje pravi ekonomske štete, a rešavanje ovog problema je kompleksno i zbog toga tražimo da se izradi nacionalni program za suzbijanje AEK i da se u njega uljuče svi, ističe Milan Rainović, odgajivač koza i prerađivač mleka iz Kisača, koji je zajedno sa Zoranom Gagićem iz Novog Miloševa i Rajkom Varadincem iz Kumana jedan od organizatora ovog skupa.

Ne primenjivati drastične mere u rešavanju problema AEK

Rainović navodi da ubijanje koza pozitivnih na AEK nije način da se ova bolest iskoreni, već bi trebalo da se primenjuje metod koji već postoji u svetu, a to je da se obavi testiranje, ali da se pozitivne koze ne puštaju u promet. Bolest, kako navodi naš sagovornik, nije opasna za ljude i nije sigurno ni kako se prenosi, pa iz tog razloga ne bi trebalo pribegavati drastičnim merama. Dodaje da zbog vremena inkubacije čak ni onaj ko kupi ceo zapat koji prilikom testiranja nije bio pozitivan ne može biti siguran da se bolest kasnije ipak neće pojaviti. Ikorenjivanje ove bolesti je proces koji će, po proceni Rajinovića, trajati 10-15 godina, i to samo pod uslovom da se u rešavanje ovog problema, osim proizvođača, uključe sve institucije i organi vlasti.

Rešavanje ovog problema važno je i sa aspekta sve većeg ekonomskog začaja ove proizvodnje.

Kozari navode da za kozjim mlekom vlada sve veća potražnja i da mlekare već sad pokušavaju da rezervišu količine koje su im potrebne za proizvodnju tako što gazdinstvima daju novac unapred. Izvesno je, dakle, da će se tržište na proleće suočiti s nedostatkom mleka.

– Poslednjih godina na teritoriji Vojvodine otvoreno je 25 manjih pogona za preradu mleka zahvaljujući projektu koji zajedno sprovode novosadski Poljoprivredni fakultet, Tehnološki fakultet i Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu. Reč je o pogonima koji dnevno prerađuju 500-1.000 litara mleka. To sve ukazuje da raste potražnja za kozjim mlekom i mlečnim proizvodima, kao i da će se uskoro osetiti deficit. Osim na povećanju količina mleka i prerađevina, kozari treba da porade i na unaređenju prerade, izradi odgovarajuće ambalaže za proizvode, boljem plasmanu, ali pre svega na svom boljem organizovanju, istakao je Rainović i napomenuo da su kozari na skupu upravo o tome razgovarali.

Potražnja za mlekom sve veća, ponuda nedovoljna

Kozarima ide na ruku to što je ozakonjena prodaja na kućnom pragu, ali jedan od zaključaka skupa u Kumanu je da oni moraju bolje da se organizuju i povežu u klastere i zadruge kako bi maksimalno unapredili svoje poslovanje.

– Radi se o ekonomskom povezivanju otprilike po desetak poljoprivrednih gazdinstava na nivou okruga koji bi se dogovarali o načinu nastupa na tržištu, o asortimanu, kvalitetu, količinama i kontinuitetu proizvodnje. Ovako udružena gazdinstva bi se dogovarala o tome da zajednički nabavljaju repromaterijal, priplodne životinje i fer posluju, odnosno da međusobno ne budu nelojalna konurencija. U planu je i uspostavljanje nekog višeg, odnosno regionalnog nivoa organizoavanja, na primer, na nivou Vojvodine, Šumadije i slično, objašnjava Rainović i napominje da kozari veoma dobro reaguju na ovu ideju, kao i da u Sremu već postoji jedno ovakvo udruženje, koje ima i neku vrstu izložbenog prostora za svoje proizvode. Formirana je i radna grupa, koja treba da pomogne proizvođačima da se što bolje organizuju.

Na skupu je ocenjeno da trenutno vlada šarenilo na tržištu kada su u pitanju ponuda, kvalitet proizvoda, ali i pristup samom poslu. Cilj je da se kroz organizovano i udruženo delovanje stvore robne marke ovih proizvoda, pronađu nova tržišta, pokuša plasman putem marketa i slično.

Kako navodi Milan Rainović, postoji dobra osnova da se sve ovo sprovede, jer iz čitave Srbije stižu pozitivni signali o porastu potražnje za kozjim proizvodima. Činjenica je, dakle, da imamo dobre proizvode, za koje je nauka dokazala da blagotvorno deluju na ljudski organizam, pa je potrebno da se nauka, struka i čitava zajednica uključe u njihovu promociju i unapređenje plasmana.

Takođe, važno je da se stvori ambijent za negu zdravih zapata, jer su oni osnova ekonomski isplative proizvodnje, a kozari u tom pogledu očekuju punu pomoć države.

Aleksandra Milić

Izvor: Poljoprivrednik 2653

Facebook
Twitter
LinkedIn

Slične vesti

Budite u toku

Želite da Vas obaveštavamo o najnovijim vestima jednom nedeljno?

Poljoprivredne kategorije

Najnovije vesti iz poljoprivrede