Kokoška, bela, leži na jajima. Okolo su koke koje kljucaju.

Organska proizvodnja živine – izbor rasa i hibrida i dužina odgoja

U organskoj proizvodnji živine treba gajiti spororastuće hibride i to mnogo duže u odnosu na standardnu proizvodnju.

Organska proizvodnja živine u Srbiji nije razvijena, čak je slabije razvijena u odnosu na ostale vrste organske proizvodnje, jer su potrebne velike površine za relativno mali broj životinja.

Budućnost njenog razvoja je u širenju, a do toga može doći:

  • tako što će postojeći organski proizvođači u živinarstvu proširiti svoje kapacitete,
  • tako što će postojeći organski proizvođači ostalih vrsta životinja uključiti i živinarsku proizvodnju u svoj program
  • tako što će proizvođači koji drže živinu u ekstenzivnim sistemima prerasti u organske proizvođače.

Nije realno da će oni koji se bave intenzivnom živinarskom proizvodnjom prerasti u organske proizvođače.

Principi organske živinarske proizvodnje regulisani su Zakonom o organskoj proizvodnji i Pravilnikom o kontroli i sertifkaciji u organskoj proizvodnji i metodama organske proizvodnje. Ovi zakonski akti određuje minimalne zahteve koje treba da ispune proizvođači koji žele da se bave organskom proizvodnjom, tako da je pre započinjanja proizvodnje neophodno dobro proučiti propise.

IZBOR RASA I HIBRIDA U ORGANSKOJ PROIZVODNJI

S obzirom na to da se veći deo proizvodnje odvija na otvorenom i da su metode lečenja ograničene, rase moraju biti otporne na uslove sredine u kojoj se odgajaju. Pri izboru rasa ili sojeva životinja na koje se primenjuju metode organske stočarske proizvodnje, prednost treba dati autohtonim rasama i sojevima.

Pored odabira odgovarajuće rase ili hibrida, nabavka jednodnevnih pilića nije rešena jer za sada ne postoje inkubatorske stanice koje su namenjene organskoj proizvodnji. To znači da se jaja moraju nabavljati  iz konvencionalnih inkubatora, a onda podmladak prolazi kroz period konverzije. Ovakva praksa je dozvoljena i za sada je najrealnija opcija u Srbiji.

U autohtone rase spadaju somborska kaporka, gološijanka, svrljiška kokoš, dečanska kokoš itd. Kod nas najviše ima gološijanke koja je dosta pogodna za odgoj u organskoj proizvodnji.

Ostale rase pripadaju uglavnom kombinovanom tipu: njuhempšir, plimutrok i rodajland su više pogodne za proizvodnju jaja, a vajtrok, hudan, saseks i orpington su pogodnije za tov.

Pored navedenih rasa, mogu se koristiti i linijski hibridi koji su specijalizovani za proizvodnju jaja.

Sve vodeće selekcijske kuće preporučuju svoje hibride i za organsku proizvodnju i daju osnovne preporuke za način odgoja.

Što se tiče tovne živine, mogu se koristiti ili čiste rase ili spororastući hibridi. Brzorastući hibridi (standardni brojlerski pilići) nisu pogodni za organsku proizvodnju.

DUŽINA ODGOJA

U organskoj proizvodnji treba gajiti spororastuće hibride i to mnogo duže u odnosu na standardnu proizvodnju.

Minimalna starost za klanje je:

1) 81 dan za piliće;

2) 150 dana za kopune;

3) 49 dana za pekinške patke;

4) 70 dana za ženke mošusne patke;

5) 84 dana za mužjake mošusne patke;

6) 92 dana za divlje patke;

7) 94 dana za biserke;

8) 140 dana za ćurane i guske za pečenje;

9) 100 dana za ćurke.

Izvor: zivinarstvo.com

Slične vesti

Najnovije

Želite da Vam šaljemo vesti?